Mnogo sam se više iznenadio iznenađenju jedne Srbkinje kada sam joj rekao da su Srbi stariji od Isusovog doba, nego što se ona iznenadila mome iskazu. Bilo mi je nevjerovatno da neko može da misli da je sve krenulo pojavom Isusa, a da su prije toga bili samo dinosaurusi i slične izmaštane životinjke. Ona se veoma iznenadila i neočekivano dugo ništa nije prozborila, izgledala je tako kao da sam je ošamario. Nisam htio dalje da je zbunjujem, pa sada koristim priliku da prenesem ono što sam htio njojzi reći. Valjda će se nekada sresti sa ovijem tekstom, pa da nastavi daljnje razbuđivanje.
Mlade komuniste su odgajali tako da misle da Jugoslavija počinje od njih, a nije tako bilo, pošto je na njenom stvaranju radila srbska dinastija Karađorđevića. Po istom modelu su odgajani hrišćani da misle da prije pojave Isusa nije postojalo ništa. Samo bezdan i tama nad bezdanom. Pa je sasvijem logično da mnogi Srbi misle da nas nije bilo prije nulte godine ovog sada važećeg kalendara (riječ kalendar je inače srbizam u svim svjetskim jezicima i dolazi od starosrbske riječi koledar; za više informacija prokrstarite malo po internetu, ali probajte dobaciti dalje od Vikipedije).
Još jedna riječ koja je ušla u sve jezike svijeta je riječ „pagan“ koja je u stvari srbska riječ „pogan“, čije značenje svi razumijemo. Riječ su koristili oni koji su uvodili tada novu vjeru među Srbe, trudeći se da istisnu našu staru rodnu vjeru roda srbskog. To im to nije išlo baš tako lako kako su zamišljali, pa su onda u ljutnji počeli koristiti ovu riječ koja je kao što sam već rekao ušla u sve jezike kao oznaka za mnogobožce – pagani. Uglasnom hristijanizacija Srba nije u potpunosti uspjela, nego su samo preko naše drevne vjere zaodjenuli novu. To se vidi u mnogim običajima koji su ostali kao i u našim slavama, badnjaku i sl., ali o tome drugi put.
I u ovoj tački tranzicije počinje viševjekovno mršenje i pravljenje čvorova. Gordi čvor je potrebno nekada razrješiti radikalnim rezom, a ne razmršavanjem. Namjerno sam napisao gordi, a ne Gordijev čvor, pošto je tako ispravnije, Gordije je dobio ime po riječi gord, a gordost je poznata srbska osobina koju nam stalno pokušavaju eliminisati iz karaktera.
Stari Srbi su i prije Isusovog doba bili jednobožci, iako nam se stalno prikazuje da nismo, jer pored bogovima bogatog panteona naših bogova Velesa, Lade, Morane, Černoboga i Bjeloboga itd. se znalo ko je bog bogova, dakle ko je na vrhu. Tako da je neozbiljno predhrišćanske Srbe nazivati paganima, pogotovo znajući šta ta riječ u osnovi označava, ili mnogobožcima. Jer nisu nikada bili.
Gest rukom pod broj 1. naslovne slike, ruka sa raširena tri prsta objašnjava da je vrhovni bog u stvari trojedinstvo Svaroga, Svetovida i Peruna, i ta tri prsta to označavaju. Svarog je stvoritelj, Svetovid je zaštitnik, a Perun – razgraditelj. Dakle, radi se o troglavom božanstvu. Po njemu se čak i planina Triglav tako zove. Podizanjem ruke sa ovako pokazanim prstima se govori da je srbstvo mnogo starije nego što nas vaspitavaju da jeste.
Da je u hrišćanstvo prenešeno dosta elemenata naše drvene vjere govori i dandanašnje slavljenje Vidov-dana, na koji nam se naši neprijatelji uvijek trude da naprave neki pasjaluk, ne bi li nam ga ogadili.
Još jedna riječ koja je ušla u sve jezike svijeta je riječ „pagan“ koja je u stvari srbska riječ „pogan“, čije značenje svi razumijemo. Riječ su koristili oni koji su uvodili tada novu vjeru među Srbe, trudeći se da istisnu našu staru rodnu vjeru roda srbskog. To im to nije išlo baš tako lako kako su zamišljali, pa su onda u ljutnji počeli koristiti ovu riječ koja je kao što sam već rekao ušla u sve jezike kao oznaka za mnogobožce – pagani. Uglasnom hristijanizacija Srba nije u potpunosti uspjela, nego su samo preko naše drevne vjere zaodjenuli novu. To se vidi u mnogim običajima koji su ostali kao i u našim slavama, badnjaku i sl., ali o tome drugi put.
I u ovoj tački tranzicije počinje viševjekovno mršenje i pravljenje čvorova. Gordi čvor je potrebno nekada razrješiti radikalnim rezom, a ne razmršavanjem. Namjerno sam napisao gordi, a ne Gordijev čvor, pošto je tako ispravnije, Gordije je dobio ime po riječi gord, a gordost je poznata srbska osobina koju nam stalno pokušavaju eliminisati iz karaktera.
Stari Srbi su i prije Isusovog doba bili jednobožci, iako nam se stalno prikazuje da nismo, jer pored bogovima bogatog panteona naših bogova Velesa, Lade, Morane, Černoboga i Bjeloboga itd. se znalo ko je bog bogova, dakle ko je na vrhu. Tako da je neozbiljno predhrišćanske Srbe nazivati paganima, pogotovo znajući šta ta riječ u osnovi označava, ili mnogobožcima. Jer nisu nikada bili.
Gest rukom pod broj 1. naslovne slike, ruka sa raširena tri prsta objašnjava da je vrhovni bog u stvari trojedinstvo Svaroga, Svetovida i Peruna, i ta tri prsta to označavaju. Svarog je stvoritelj, Svetovid je zaštitnik, a Perun – razgraditelj. Dakle, radi se o troglavom božanstvu. Po njemu se čak i planina Triglav tako zove. Podizanjem ruke sa ovako pokazanim prstima se govori da je srbstvo mnogo starije nego što nas vaspitavaju da jeste.
Da je u hrišćanstvo prenešeno dosta elemenata naše drvene vjere govori i dandanašnje slavljenje Vidov-dana, na koji nam se naši neprijatelji uvijek trude da naprave neki pasjaluk, ne bi li nam ga ogadili.
Ovaj gest rukom sa raširena tri prsta (slika 1.) je ostao u upotrebi kasnije kod mnogih, i nismo mi to uzeli od tih nekih, nego oni od nas. Na slici se vidi taj drevni srbski pozdrav kako ga koristi papina garda.Slijedeći gest rukom označen brojem 2 sa tri prsta podignuta, ali sastavnjena, je nadogradnja na osnovni znak koji označava trojedinstvo tri boga, ali sa hrišćanskim objašnjenjem, da se radi o ocu, sinu i svetom duhu. Crkveni oci su željeli da nekako simbolikom kažu da je to trojedno ipak nešto što je jedinstveno, a rašireni prsti na to ne upućuju dovoljno, pa su insistirali da se prsti prilikom pokazivanja sastave, da se nekako pređe sa trojednog boga na jednog jedinog, jednoglavog.
Pa su se onda vjernici počeli iskazivati ovim gestom, što su preuzeli nacisti u Njemačkoj, koji su inače preuzeli i dosta druge ikonografije od Srba. Što je i logično jer su postali u dobroj mjeri germanizovanjem sjevernih Srba. Tako da ćete vidjeti po interetu slike gdje se nacisti zaklinju sa ovako podignutom rukom, čak i vojska ND Hrvatske. Na slici se vidi miješani pozdrav predhrišćanski i hrišćanski, sa raširena tri prsta i sa skupljena tri prsta.
Pošto je sva nacistička ikonografija, svastika, pozdravi, oznake i sl., osim hrvacke šahovnice, zabranjena u svijetu čak i zakonima, neki Srbi su da bi pokazali da nisu dio tog zloglasnog društva, napravili otklon i odlučili da promovišu pozdrav trojednog boga još jedinstvenijom gestom prstima, sastavljajući ih u jagodicama, kao što se krste pred svetinjama i u srkvama. Gest na naslovnoj slici označen brojem 3.I Srbi ne bi bili Srbi kada se i oko ovoga očigledno svega srbskog, ne bi svađali i raspravljali, pa će vam se desiti da kada pokažete tri prsta rašireno neko će se naći da kaže da niste pravi Srbin, jer se samo pravi Srbi očituju sa pozdravom kao na slici 3.
Pitanje za razgibavanje na kraju glasi: Pogledajte dobro sliku Paje Jovanovića, Takovski ustanak pa recite da li su ovo pravi Srbi na slici koji se pozdravljaju sa pozdravom kao na slici 1 i 2.
Duško Bošković, listopada 7524. godine izvor:.zapadnisrb
Нема коментара:
Постави коментар