субота, 22. децембар 2018.

Pečat kneza Strojimira






Pečat kneza StrojimiraPečat kneza Strojimira

Pečat kneza Strojimira, iz druge polovine IX veka, predstavlja najstariji materijalni dokaz o postojanju srpske države na Balkanskom poluostrvu.
Izrađen je od zlata, kupastog oblika sa alkom na vrhu, visine 1,9 cm, prečnika 1,35 cm i ukupne mase od 15,46 g. Na njegovoj prednjoj strani se nalazi dvostruki krst u krugu perli, oko koga je ispisano: „Bože pomozi (ispisano grčkim pismom) Strojimiru (Stroimir, ispisano grčkim pismom)“. Strojimir, koji se na pečatu spominje, identifikuje se sa istoimenim srednjim sinom kneza Vlastimira (oko 830 — 851), koji se smatra tvorcem srpske države, pošto je on prvi srpski vladar na Balkanskom poluostrvu o kome ima nekih podataka.
Podaci o samom Strojimiru su još oskudniji i svode se na spominjanje u spisu „O upravljanju Carstvom“ vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita (913 — 959), nastalog sredinom X veka. Iz njih se može izvući zaključak da je on, kao srednji Vlastimirov sin, nakon očeve smrti jedno vreme upravljao delom države kao udeoni knez. Sam pečat je za 16.000 (20.000 sa provizijom) evra kupljen 11. jula 2006. godine na aukciji u Nemačkoj i danas se nalazi u sefu Istorijskog muzeja Srbije.
Pečat kneza Strojimira na aukciji
Pečat kneza Strojimira se pojavio pod brojem 281 na 150. aukciji nemačke firme „Gorni i Moš“ koja je održana 11. jula 2006. godine i na kojoj je bilo ponuđeno 734 objekta koji su okarakterisani kao Antička umetnost. Pre aukcijske ponude, pečat se nalazio u jednoj privatnoj nemačkoj kolekciji, tako da je nemoguće utvrditi njegov put.
Svega tri dana pre same aukcije, ruske kolege su obavestile docenta dr Đorđa Jankovića, šefa Katedre za nacionalnu arheologiju srednjeg veka Filozofskog fakulteta u Beogradu i predsednika Srpskog arheološkog društva, da pečat postoji i da je ponuđen na prodaju. On je nakon toga o tome izvestio direktora Istorijskog muzeja Srbije Andreja Vujnovića, nakon čega su poslali dopise predsedniku vlade republike Srbije Vojislavu Koštunici i ministru kulture Draganu Kojadinoviću, koji je odmah o tome obavestio konzulat Srbije u Minhenu.
Vicekonzul Srbije Nikola Marković je uspostavio kontakt sa akcionarskom kućom i od njih je dobio obaveštenje da su bugarski kolekcionari odmah ponudili 15.000 evra za pečat, ali je on ipak iznet na aukciju pošto je srpska strana pokazala zaiteresovanost, s tim što je njegova početna cena umesto propisanih 6.500 evra podignuta na 15.000 evra.
Na samoj aukciji pečat je dostigao cenu od 16.000 evra po kojoj je prodat vicekonzulu Srbije, a njegova ukupna cena sa provizijom aukcijske kuće je iznosila 20.000 evra.
Poreklo i vreme nastanka pečata
Na osnovu natpisa na pečatu, da se zaključiti da je pripadao knezu Strojimiru i da je nastao u drugoj polovini IX veka. Napravljen je u nekoj od vizantijskih carskih zlatara u Solunu, Atini ili Carigradu. Postojanje pečata samo po sebi dokazuje da je u ondašnjoj Srbiji postojala administracija, arhiva i pridvorska kancelarija koje su karakterisale jednu državu. Prisustvo dvostrukog krsta na pečatu, ukazuje na činjenicu da je njegov naručilac bio hrišćanin, a  na osnovu njega može se pretpostaviti da su i njegovi preci bili hrišćani, što je protivno dosadašnjem shvatanju da su srpski knezovi primili hrišćanstvo između 867. i 870. godine, pošto se tada među rođenim prinčevima (mlađi Mutimirov sin Stefan i Gojnikov sin Petar) po prvi put javljaju hrišćanska imena.
Strojimir Vlastimirović
Strojimir je bio srednji sin kneza Vlastimira, koji je vladao prvobitnom Srbijom na Balkanskom poluostrvu i uspeo da je odbrani od bugarskih pokušaja da je zauzmu. Nakon njegove smrti, vrhovnu vlast je preuzeo njegov najstariji sin Mutimir (851 — 891), dok su mlađi sinovi Strojimir i Gojnik dobili delove države na upravu, kao udeoni knezovi. Bugari su pokušali da iskoriste promenu na srpskom prestolu i ponovo su napali Srbiju. Međutim i ovog puta njihov napad je odbijen združenim snagama sva tri brata, a o težini njihovog poraza najbolje svedoči činjenica da je u borbama zarobljen sin bugarskog kana Borisa (852 — 889) Vladimir (889 — 893) sa dvanaest najvećih velikaša.
Odnosi među braćom su se vremeno pogoršali i došlo je do borbe oko vlasti, iz koje je kao pobednik izašao Mutimir. On je uzeo svu vlast za sebe, dok je mlađu braću sa porodicama poslao u Bugarsku kao taoce, zadržavši kraj sebe Gojnikovog sina Petra (892 — 917). Tokom boravka u Bugarskoj, Strojimirovog sina Klonimira je bugarski kan Boris oženio jednom plemenitom Bugarkom i on je u braku sa njom dobio sina Časlava (927—posle 950), koji će kasnije postati najveći vladar Prvobitne Srbije. Ne zna se kada je umro, ali je to bilo sigurno pre 897. godine, kada je njegov sin Klonimir pokušao da potisne Petra Gojnikovića sa vlasti.

Нема коментара:

Постави коментар