петак, 21. децембар 2018.

Izgubljeno blago kralja Milana



U nestaloj kolekciji kralja Milana Obrenovića neprocenjive vrednosti nalaze se dela velikih srpskih slikara, ali i zbirka impresionističkih dela
Kada je, u maju 1903. godine, izvršen atentat na kralja Aleksandra i kraljicu Dragu Obrenović, sa scene Srbije nije samo zauvek nestala dinastija Obrenović. U mesecima koji su usledili, uništene su, nestale ili su ukradene i mnogobrojne slike i druga umetnička dela iz kolekcije Aleksandrovog oca, Milana Obrenovića, prvog srpskog novovekovnog kralja, ali i velikog kolekcionara.
Neka od ovih vrednih dela još uvek se smatraju nestalim, a neka s vremena na vreme, izrone iz zaborava, danas kao vlasništvo bogatih porodica širom sveta.
U svom dvoru u Beogradu, danas zdanju Skupštine grada, poznatijem pod imenom „Stari dvor“ i simbolično smeštenom u ulici Kralja Milana, ovaj vladar je sakupljao dela svih evropskih umetnika tog vremena.
Milan Obrenović je bio verovatno jedini evropski monarh koji je imao sluha za impresionističko slikarstvo. Pravac koji će tek u kasnijim decenijama u Evropi postati stvar prestiža i dominacije, u Srbiji je još ’70-ih godina 19. veka imao pasioniranog ljubitelja – i to kralja!
Milan Obrenović je imao zavidnu zbirku dela impresionista, sa ovim „odbačenim slikarima“ se u Parizu družio i delio mnoge njihove vrednosti. Ostala je zabeležena priča da je upravo u „gradu svetlosti“, srpski kralj znao da noću upadne u kuću i budi čuvenog francuskog slikara Tuluz-Lotreka, samo da bi od njega kupio sliku.
Posle Majskog prevrata, kolekciji ovih slika se izgubio svaki trag i one ni do danas nisu pronađene. A kako nikada nije ni napravljen tačan popis dela koje je kralj posedovao, o njenoj vrednosti se danas može samo nagađati.
Ipak, nada za pronalazak još uvek postoji. U svojoj kolekciji, kralj Milan je imao i dela najpoznatijih srpskih slikara. Nedavno je na svetlost dana, posle više od 100 godina, izašao portret kraljice Natalije Obrenović, delo čuvenog Uroša Predića. Kralj Milan je posedovao 2-3 slike ovog autora, a o putu kraljičinog portreta dugom više od jednog veka – od dvora do aukcijske kuće u Beču, za sada se može samo nagađati.

Slično, u jednom selu kod Niša je otkriven portret Milana Obrenovića, delo Đorđa Krstića, kraljevog stipendiste i jednog od najpoznatijih srpskih realista. U vreme Prvog svetskog rata, sliku su sabljama isekli bugarski vojnici. Teško oštećeno delo, koje je jedinstveno u srpskom slikarstvu kao jedini prostorni portret, nedavno je restaurirano.
O tome koliko je voleo umetnost i koliki je kolekcionar kralj Milan bio govori i podatak da ga je u Beogradu posetio Filip Larenotjer de Ferari – najpoznatiji filatelista i numizmatičar svih vremena i kasnije veliki prijatelj srpskog kralja!
Kada su se u Beogradu susrela dva strastvena kolekcionara, kralj Milan je rešio da prijatelju pokloni jedinstven dar – dao je da se odštampa poštanska marka sa njegovim likom, ali tako da sa jedne strane njegova glava bude obrnuta tj. naopako postavljena. Markicu je poklonio Ferariju i to je do danas najskuplja srpska marka – procenjuje se na 80.000 švajcarskih franaka!
Za vreme vladavine kralja Milana Obrenovića, Srbija je postala nezavisna država na Berlinskom kongresu, 1878. i počela da liči na modernu evropsku državu – izgrađena je železnica, osnovana je Narodna banka, Srpska kraljevska akademija, preuređena je vojska…
Velike promene desile su se i u umetnosti – u Srbiju su počeli da stižu umetnički uticaji sa Zapada, srpski slikari su se uključili u svetske tokove, a kralj je i sam bio ktitor brojnih mladih umetnika koji su slati u Pariz i Beč, na školovanje i usavršavanje.

Нема коментара:

Постави коментар